Blogoslovlje

nedjelja, 09.01.2011.

Preporod Medveščaka u novoj godini

U prethodnom postu sam se osvrnuo kako bi moj blog izgledao da sam ga pisao prošle godine. Umjesto košarkaša Zagreba osvanuli bi požrtvovni hokejaši Medveščaka. No, nisam mogao odolijeti i nakon duge pauze zaputio sam se prema Ledenoj dvorani Doma sportova da još jednom osjetim onu atmosferu koju sam doživio prošle sezone. Nije naodmet ponoviti kako su Medvjedi prošle sezone ušli u najviši rang austrijske EBEL lige u kojoj igraju i slovenski te mađarski klubovi. Priča zagrebačkog kluba kao da je izašla iz neke romantične priče u kojoj se nakon 20 godina 'mraka' Medveščak izdigao iz pepela. Dobro nećemo sad pretjerivati, ali ono što navijači dožive od rujna do ožujka nešto je sasvim posebno. Idilična atmosfera na tribinama na kojima vrijedi 'nulta stopa tolerancije prema nasilju', kvalitetan hokej, požrtvovna igra Medveščaka, ali ponajprije zabava glavni su magnet za tri tisuće ljudi koliko svaki put pohodi Trg Krešimira Ćosića.

Iznimka nije bila ni u nedjelju 9. siječnja u kad su Medvjedi u 37. kolu ugostili branitelje naslova Red Bull iz Salzburga koji su trenutno drugoplasirani u EBEL-u.
Ma, kakav Red Bull, Medveščak je dobio krila ove godine! Medvjedi su ostvarili hat-trick na domaćem terenu (nakon gostujućeg poraza kod Villacha) uvjerljivo svladavši klub iz Salzburga 5-2.
Odlaskom Ted Satora s klupe, hokejaši Medveščaka su se preporodili i nanizali četvrtu uzastopnu domaću pobjedu. Nakon Albe, Olimpije i Klagenfurta, Red Bulla je s leda odlazio pognute glave.
Uvjerljivu nadmoć kapitalizirao je Alan Letang u sedmoj minuti, a odličnu prvu trećinu Kinasewich je zaključio pogotkom za povišenje vodstva.

U drugoj trećini istaknuo se Kristan koji je 'zaključao' svoj gol i nije dopustio Austrijancima da smanje. U posljednoj fazi utakmice igra se otvorila nakon trećeg pogotka Medvjeda, drugog Letanga. Kad bi Red Bull smanjio rezultat, Medvjedi bi ekspresno zabili novi gol.
Za konačnih 5-2 zaslužni su Hečimović i Day, no prije svega novi trener Douglas Bradley koji je uspio probuditi momčad koja je do Nove godine spavala duboki zimski san.

subota, 08.01.2011.

Zagreb do osme pobjede protiv Igokee

Da, pišem treći post o košarci, konkretnije Zagrebu. Mnogima sam vjerojatno već dosadan s NLB ligom, ali eto ove sezone mi je košarka 'in'. Da sam u nekom slučaju blog pisao prošle akademske godine, sve bi vrvjelo hokejom i Medveščakom. No, uvijek treba malo 'šaltati' kako stvari ne bi brzo dosadile. Ko zna, možda sljedeće godine pohodim odbojku.

No, vratimo se na Zagrebaše. 'Mravi' nastavljaju s vrlo dobrom formom ove NLB sezone za razliku od dvaju najvećih hrvatskih klubova Cibone i Zadra. Da se razumijemo, nisam neki fan Zagreba, nit su me njihove ovosezonske ambicije ponukale da ih pratim već je sve bila stvar okolnosti. A dakako tu je pripomogao i dobri prijatelj Marko Nobilo koji me mogao 'ufurati' na parket :)
Zagreb se u Draženovu domu vrlo dobrom igrom i pobjedom nad Igokeom iskupila za neočekivani poraz od posljednjeplasirane Crvene zvezde na Badnjak. Izabranici Mladena Erjaveca slavili su 85-77 te su se učvrstili na šestom mjestu, ali imaju i utakmicu manje od četvrte Cedevite za kojom zaostaju bod.
U prvom poluvremenu nije mirisalo na pobjedu. Momčad iz Aleksandrovca nije ispuštala vodstvo koje su održavali dobrim postotkom šuta (16/29, od toga 5/10 za tri).

Pred kraj druge četvrtine 'mravi' su uspjeli dobrom obranom smanjiti na -3. Zagreb je u nastavak ušao još agresivnije. Čvrsta obrana potpuno je blokirala košarkaše Igokee koja je u egalu bila do sredine posljednje četvrtine. Žuti stišću te prvi put okreću na +5 dvjema uzastopnim tricama Rančića. No, ključni dio dogodio se u u zadnjem periodu kad su domaćini pobjegli na nedostižnih 7 bodova razlike.
Najveće zasluge za pobjedu idu šestorici šutera koji su imali dvoznamenkasti učinak. Šutere je predvodio Luka Žorić s 25 koševa i 11 skokova, a 16 poena dodao je Kruno Simon. Po 11 su zabili Damir Rančić i Mario Kasun, dok su po deset imali Alex Renfroe i Ante Mašić.

petak, 07.01.2011.

Svi su gore...Snježna kraljica na Sljemenu

Skijaški cirkus po sedmi put se vratio na zagrebačko brdo. 'Snow Queen Trophy' ili u nas poznatija kao 'Snježna kraljica' kao i svaki put dosad privukla je veliki broj zaljubljenika u skijanje, ali i onih koji su se došli samo dobro se zabaviti. Kao i u zadnja tri izdanja, utrka je podjeljena na ženski i muški slalom. Odlaskom Janice sa snježnih staza, pao je i moj interes u žensko skijanje koje nakon nje nije dobilo pravu nasljednicu. Zato sam se odlučio popratiti skijaše među kojima je ipak jača konkurencija.
Najbolju pozivnicu za Sljeme poslao je Ivica Kostelić pobjedom u paralelnom slalomu u Münchenu svega nekoliko dana prije zagrebačke utrke. Konkurencija u slalomu je kao u malo kojoj disciplini tako jaka da na pobjedu može računati čak 20 skijaša iz prve i druge jakosne skupine. Trka sama, koja je većini tek jedan dio zabave, nije razočarala. A kako će razočarati kad se za razliku od mnogih drugih sportova svi najbolji skijaši međusobno natječu na jednom mjestu što nije slučaj kod npr. tenisa. Ivici Kosteliću je na žalost 20 000 navijača pobjeda izmakla za samo 10 stotinki. Kao da mu nije suđeno to Sljeme na kojem je prije dvije godine također osvojio srebro.

No, malo koga je smetao Ivičin 'neuspjeh' jer poslije utrke na Krumpirištu je sve promrzle čekala dobra zabava. Na programu su bili kuhano vino, sarma i dobra muzika. No, tu počinje moja kritika. Očekivano gužve za okrijepu su bile prevelike, na opće iznenađenje dočekalo me neljubazno osoblje koje mi nije moglo ustupiti tri prazne plastične čaše ( stvarno je bio Sizifov posao učiniti takvo nešto). No, znajući hrvatsku 'kvalitetnu' uslugu, Snježna kraljica je iskočila iz tog okvira i opravdala silan uloženi novac.

Tu nastaje problem jer ispada da je ova velebna manifestacija stvarana iz krivih razloga. Jasno je da je Zagreb htio zahvaliti genijalnoj obitelji Kostelić na uspjesima i svjetskoj promociji, no dojam odaje da je sljemenski projekt samo dio samopromocije gradonačelnika Milana Bandića.
Ono što je naumio, svijetu je i pokazao. Svi uživaju na Sljemenu, od navijača do skijaša. Kako i ne bi.
Dok dio naroda gladuje Snježna kraljica ima najveći nagradni fond u kalendaru Svjetskog kupa, za 100 kuna 'velikodušno' dobijete sarmu, sendvič i kuhano vino koje ste već uplatili u gradski proračun. A 'zvijezde' se goste u VIP šatoru gušeći se u tatarskom bifteku i pjenušavom vinu.
Lako ćemo za krizu, neka je kruha i igara.
Glavno da je narod sit i veseo! Dugove će nam kasnije naplatiti...

utorak, 21.12.2010.

U to ime nutri ž njime - Pivkan

Mmmmm, beeeer, poznati je 'one-liner' Homera Simpsona kad si vizualizira to zlatno bogovsko piće. Slična je bila i moja reakcija kad sam čuo da će se u Zagrebu održati Prvi dani dobrog piva. Jednostavno nisam mogao ne pojaviti i oslastiti grlo pićem nastalom skladnom kohezijom vode, hmelja, slada i pivskog kvasca. Ova manifestacija održala se u prostorijama Češke besede u Šubićevoj 20 u Zagrebu od 10. do 12. prosinca. Za razliku od Bandićeve 'vatrogasne zabave', kiča i loše pive na Rujan festu, Pivkan je osmišljen da približi kulturu pive ljudima. Ono što sam mogao svjedočiti na na Bundeku bilo je daleko od kulture. Hrpa razularenih tinejdžera besramno se opijala u katastrofalnoj Žuji koja je kao i prošlih godina bila glavni sponzor. S pozornice su treštali Neda Ukraden i Miroslav Škoro što mi je dovoljno zgadilo dovoljno razvodnjenu pivu.

U prostorijama Češke besede dočekala me normalna, ugodna atmosfera koja i priliči jednom slavljenju pive. Jer piva, kao i ostali alkoholni derivati služe da se u njima uživa, a ne da se u velikim količinama zloupotrebljava. Za kvalitetu nisam morao brinuti jer za 10 kuna koliki je bio upad (za taj iznos dobije se pola litre pive) nudi mi se izbor od 150 vrsta različitih piva koja nisu dostupna u masovnoj prodaji. Organizatori (čitaj: Registrirana udruga građana Društvo prijatelja piva) osmislili sui zabavni i poučni program koji je u tri dana privukao mnoštvo posjetitelja.
Najzanimljivija su bila natjecanja u ispijanju piva koja su imala i svoje kategorije: ekipno ispijanje 3 litra piva, držanje dvije krigle s ispruženim rukama naprije te ispijanje flaširanog piva u čaši od 2 dcl.

Predani kolekcionari izložili su zanimljivije zbirke vezane za pivu. Izložba se sastojala od čepova piva, podmetača, pivskih etiketa (oko 5 tisuća!), pivskih čaša svih vrsta i oblika iz svih krajeva svijeta.
Istinski ljubiteji piva mogu se učlaniti u Društvo ljubitelja piva uz godišnju članarinu od 120 kuna što uključuje člansku iskaznicu, degustaciju piva te kupnju pive po promotivnim cijenama.
Mala je to cijena za najstarije poznato piće na svijetu staro 7 tisuća godina.
U to ime nutri ž njime!

srijeda, 15.12.2010.

Garaža - apokalipsa danas?

Garaža, garaža, garaža, kud god se okrenem vidim golobradog zajapurenog borca nalik Tyleru Durdenu (Brad Pitt) iz Kluba boraca kako me prati sa ZKM-ovog postera. Znatiželja je prevagnula te sam htio provjeriti što je toliko fascinantno u predstavi koja je imala odličan PR.

(Fotografija nije u mom vlasništvu)
Kako to biva, tresla se brda rodio se miš. Ajde dobro nije miš, ali je mačka(?). Nije bilo toliko loše, ali na apokaliptične teme koja je lajtmotiv ove predstave jednostavno dobijem sijede. Roman Zdenka Mesarića prema kojem je nastala predstava inspiriran je filmovima Fight Club i Rollerball, a prožet je znastvenom fantastikom, dramom i film noirom. Teme su tipično 'getovske'. Socijalna (ne)egzistencija, obiteljsko nasilje, ali i gladijatorske borbe koje su u ovakvom fizičkom teatru u prvom planu. Garaža želi biti drukčija od drugih predstava, cilj je šokirati publiku, ali na kraju ispada da postaje samoj sebi svrha. Ivica Buljan površno je i nespretno adaptirao radnju koja je smještena u bliskoj budućnosti u siromašnom selu gdje 9-godišnji Binat u gladijatorskim borbama osigurava egzistenciju roditeljima. Kroz sliku beskrupuloznog nasilja isprepliće se eutanazijski turizam koji bogatim turistima omogućuje odlazak s ovog svijeta u stilu.

(Fotografija nije u mom vlasništvu)
Morbidne teme koje su prožvakane mali milijun puta ne nude jasnu poruku na pozornici jer prevelik broj šabloniziranih likova ne dopušta da se uspijete koncentrirati na jednu stvar. Pretenziocni fizički teatar želi srušiti barijeru između glumaca i publike stoga redatelj poseže za jeftinim forama u kojem Vedran Živolić trči po kazališnim stepenicama, Nina Violić toči rakiju prvim redovima, a Goran Bogdan potpuno gol skače na publiku zamaskiran jedino stroboskopskim svijetlom. Ako je naum bio ostaviti publiku šokiranu Garaži je to uspjelo kod mlađih uzrasta(nadam se samo kod njih), no nije ponudila ništa što bi iz nje uspjeli iščitati.

Dobro, ko dan je jasno da Nina Violić puno bolje izgleda nego što glumi, rekvizitna rakija pored babine nema što tražiti, a TBF nek se drži pjevanja jer njihova glazbena podloga jedna je od rijetkih svijetlih točaka ovog nadrealističnog perfomansa. Ili kako bih rekao nadrealističnog sranja.
A možda sam ja samo staromodan...

nedjelja, 12.12.2010.

Blijedi Zagreb zaokružio loš dan hrvatskih klubova

Što mi bi da sam ovdje, zapitao sam se nakon NLB dvoboja između Zagreba i Budućnosti u subotu. Koliko mi je košarka draga, susret 11. kola sam jedva čekao da završi. U poluispunjenoj dvorani Dražena Petrovića (privremeni dom KK Zagreba) glavnu riječ imali su gosti iz Podgorice. Ni u jednoj četvrtini nisu dopustili Zagrebu da im se približi koji je minimalno dobio samo zadnju četvrtinu. Bila je to uvjerljiva pobjeda Budućnosti 85-75.

Nakon dvije važne pobjede nad Cedevitom i najvećim izneđenjem Eurolige Union Olimpijom 'mravi' su upisali peti poraz. Miralem Halilović sa 17 poena i pet skokova te Ante Mašić s 13 koševa i pet uhvaćenih lopti bili su bolji od ostalih kod “mrava”. Najzaslužniji za pobjedu Podgoričana bio je, pak, Vladimir Dragičević s 19 poena i sedam skokova.
Hrvatskoj košarci u zadnje vrijeme ne cvijetaju ruže u trenutku kad Cibona i Zadar strepe na svojom sudbinom. Spletom takvih okolnosti Zagreb i Cedevita bore se za primat najboljih među hrvatskim klubovima. Sivu košarkašku večer upotpunili su Cedevita i Cibona. Košarkaši iz Sutinskih vrela poraženi su na gostovanju kod Crvene zvezde 82-77, a 'vukovi' su pali kod Krke 87-64.

Jadranska liga ove sezone nikad nije bila izjednačenija. Nakon 11 kola jako je teško prognozirati novog pobjednika jer prvoplasirana Krka ima samo dvije pobjede više od 12-plasiranog češkog Nymburka. Hrvatski klubovi ne briljiraju, ali troje od četvero i dalje su u utrci za naslov. Prednjači Cedevita na četvrtom mjestu sa omjerom 6-5 jednakom Zagrebovom koji uz lošiju gol razliku drži šestu poziciju. Cibona iako na 11. mjestu ima samo pobjedu manje od gradskih rivala, dok Zadrani više ne vjeruju u čudo obzirom da su pretposljednji sa samo tri pobjede.

nedjelja, 28.11.2010.

U Atomskom skloništu je spas od velike posljednje racije

Hladnu subotnju večer 27. studenog zagrijala je rock trijada u zagrebačkom Boogaloou. U Zagreb grad nakon dugih sedam godina vratio se jedan od najutjecajnijih bendova ex-yu scene – Atomsko sklonište.

Timing je za stare i mlade rockere bio i više nego pogodan obzirom da apokaliptični tekstovi glavnog liričara benda Boška Obradovića nakon 30 godina dobivaju na težini. U poplavi baba Vangi, vidovitih Milana i inih Atomsko sklonište se istaknulo kao pravi proročki bend. Nažalost, tek se manji broj istinskih zaljubljenika odlučio uputiti prema klubu. Je li razlog prohladno vrijeme, česte svirke Atomaca na gitarijadama ili jednostavno nezainteresiranost prema krnjoj postavi benda , ne znam. No, sasvim je sigurno da je poluprazni/polupuni (kako hoćete) Boogaloo dao sve od sebe.
Rock večer je otvorio zagrebački Rubikon koji je promovirao prvijenac 'Savjest' izdan ove godine. Karakteriziraju ga socijalno angažirani tekstovi upakiran u prljavi rock'n'roll te premazan melodioznošću Prljavog kazališta. Tek nekolicina znatiželjnika popratila je njihov nastup u kojem je cameo-ulogu imala i simpatična djevojka na back-vokalu.
Nakon Rubikona na sceni se pojavio Baltazar koji je najavljen kao poseban gost. Ovaj bend svira moderni rock spojen s masnim riffovima 70-ih. Tako mladi sastav iznenađujuće je uigran kao što i imponira 'stage-presence' frontmana. Iako je izvedba bila na razini nije me se dojmila.


Oko 23.30h na pozornici se pojavilo Atomsko sklonište predvođeno Brunom Langerom te Rankom Svorcanom na gitari i Nikicom Durakovićem na bubnjevima. Većina će reći da bend bez Đosera, Gužvana, Širole i tekstopisca Obradovića nije isti, no Langer je hrabro nastavio dalje ne dopustivši da se hitovi poput 'Treba imat dušu' i 'Djevojka broj 8' slušaju samo na nosaču zvuka.
Očekivano, koncert je u već popunjenijem Boogaloou obilovao rock klasicima. Pozorno slušajući tekstove nastale s odmakom od 30 godina otkad su nastale, shvatio sam da su Atomci bili daleko ispred svog vremena. Teme s lajtmotivom rata, gladi i uništenja dobivaju svoj puni smisao u vremenu kad Sjeverna Koreja sa Zapadom vodi drugi hladni rat. Posebnost ovog neobičnog benda me zaintrigirala da s velikim zakašnjenjem prisustvujem koncertu. U vrijeme originalne postave Atomci su imali 'underground' status jer su rijetko nastupali što je u jednu ruku uvjetovala i bolest Serđe Blažića.

S 'U vremenu horoskopa' započelo je apokaliptično putovanje, nizali su se 'evergreeni' 'Dok se tvoje tijelo vidi', 'Čedna gradska lica'... Već u prvom dijelu koncerta Atomci su publici poklonili 'Treba imat dušu' i 'Ne cvikaj generacijo', a uslijedile su 'Umro je najveći mrav', 'Olujni mornar', 'Ljubomora', 'Rahela' i 'Johny'. Novi jazz aranžman dobila je 'Pomorac sam majko', a ne moram napominjati da su svaku pjesmu svi zdušno pjevali. Za kraj koncerta Langer i Co. odsvirali su baladu 'Bez kaputa', 'Paklene vozače', 'Extrauterinu' te 'Djevojku broj 8' i 'Žuti kišobran' ili u nas poznatiju kao 'Vaginalna manipulacija'. Na oduševljenje pristunih na bisu su uz Svorcanov gitaristički i vuvuzela (!) solo još jednom otprašili 'Treba imat dušu' i 'Ne cvikaj generacijo'.

Atomci su u tih sat i pol pružili sklonište svima koji su, makar nakratko, željeli pobjeći od današnjeg društvenog jada, ali kako su stvari krenule takvo utočište moglo bi uskoro postati naša stalna adresa prebivališta.

utorak, 09.11.2010.

Kada Bog dirigira rock bendom...

Bravo, osvojio si upad za Hillsong, rekao mi je velečasni Željko iz moje župe Sv. male Terezije nakon što sam mu predložio temu za sljedeći vjeronaučni susret.
Pomislio sam, 'Hillsong, što je to?' Dakako nisam očekivao nekakve black metalce, a po glavi već su mi se počele vrmati neke scene u kojima opsjednuti katolici zdušno pjevaju 'Kumbaya, my Lord, kumbaya'. Da se razumijemo, pokušavam živjeti uzornim životim vođen Isusovim naukom, ali na pomisao da slušam kršćansku glazbu samo odmahnem rukom.

No, tog četvrtak 4. studenog u Tvornici se spremalo nešto veliko i sasvim drugačije. Da sam živio u zabludi kako će na ulazu čekati nekolicina 'čudnih' ljudi, razuvjerila me nepregledna masa mladih ljudi željnih dobre zabave.
Nakon što sam se probio u sam prostor, popio pivu da se pripremim, uslijedilo je totalno iznenađenje!
Na pozornici se pojavilo 10-eteročlani (ako sam dobro izbrojao) bend iz Londona koji svira rock, i to kakav! Prvim taktovima meni nepoznate pjesme publika je pala u delirij i tek tada sam shvatio da je Hillsong London nešto stvarno posebno. Ova duhovno-glazbena skupina iz Londona samo je ogranak velike crkvene zajednice Hillsong osnovane 1983. u Australiji koja danas drži propovovjedi i misna slavlja diljem svijeta. Hillsong ima ogranke u velikim svjetskim gradovima gdje na brojnim skupovima šire Božju riječ, a kako bi privukli vjernike osnovali su i poznati glazbeni bend.

Ono što je Hillsong London pružio bilo je zaista neobično jer osim energijom nabijenih pop-rock himni, pružio je i nesvakidašnji kontakt s publikom koja se u tih nesnosno vrućih 2 sata u Tvornici ( nedostatak ventalicije još uvijek je gorući problem) u potpunosti prepustila Bogu.
Bilo je tu gošći (prateće pjevačice Lady Gage!?) koje su otpjevale Amazing Grace, propovjedi koja je u sredini koncerta ipak predugo potrajala, molitve te kvalitetnog light-showa po uzoru na koncerte U2-a, Muse...
I sve to za 60 kuna za kojih dobijete spektakl kakav se rijetko ili nikako ne viđa na našoj glazbenoj sceni.

utorak, 02.11.2010.

Gladna Cibonina mladost svladala 'mrave' na 'gostovanju' u Draženovu domu

Košarkaši Cibone u novu su sezonu ušli bez velikih ambicija. Zbog neriješene financijske krize koja trese 'vukove' klub su napustili tri ključne figure Jamont Gordon, Marko Tomas i prije svega trener Velimir Perasović. Na klupi ga je zamijenio Zdravko Radulović koji se okrenuo pomlađivanju momčadi.
Cibona već dugo vremena životari bez financijske injekcije Grada, došlo je do raskola u klupskoj upravi, a sponzora nigdje. A u međuvremenu bogata Cedevita i Zagreb novim pojačanjima su se prometnuli u glavne kandidate za domaći naslov te su postali predvodnici hrvatskih klubova u NLB ligi.

Gladni 'vukovi' 'gostovali' su na svom parketu u Draženovu domu protiv 'mrava' u nedjelju navečer. Pred domaćom publikom Cibonini mladići bili su silno motivirani uoči susreta kako bi pokazali tko je gazda u gradu.
No, zagrebaši su ti koji su u prvom poluvremenu nametnuli svoj ritam najviše zahvaljujući velikom pojačanju, iskusnom Mariju Kasunu koji je u prvom poluvremenu uz pomoć Renfroea doveo 'mrave' na prednost od 9 koševa (43-34).


U nastavku je bila sasvim druga priča. Cibona se probudila predvođena standardno najboljim igračem Bojanom Bogdanovićem. Za veliki preokret šutevima za dva i tri uključili su se Drago Pašalić te preporođeni Tomislav Zubčić sa 17 odnosno 14 koševa.
'Mravima' je jednostavno otkazao šut za tri (pucali su očajnih 1/14), a Kasun je na poziciji centra brojnim prekršajima potpuno blokiran. Mladi wunderkind Dario Šarić nije dobio veliku minutažu da bi mogao nešto promijeniti. Naposljetku su Cibonina djeca slavila 87-77 i dokazala da ni neisplaćene premije i kaotično stanje ne uspjeva zaustaviti legendarni zagrebački klub

nedjelja, 31.10.2010.

Hej Joe, kamo ideš s tom gitarom u ruci?

Godinu dana nakon drugog i zasad posljednjeg posjeta najbijelijeg svjetskog bluesmana Johnnyja Wintera u zagrebački Boogaloo, na škripave daske pozornice 29. listopada kročio je još jedan 'bijelac', mladi Joe Bonamassa.
No, iako ima 33 godine gitaristički virtuoz iz američkog grada Utice svira veći dio svog života. O njegovoj kvaliteti govori nastup s idolom B.B. Kingom sa svega 12 godina te svirajući u pratećem bandu Roberta Craya i Buddyja Guya.
San je ispunio svirajući u punom Royal Albert Hallu sa vječitim uzorom Ericom Claptonom. No, Joeu nije nakon velikih dvorana bilo ispod častiti vratiti se tamo gdje je i započeo - u klubove. Iako, je Boogaloou tog petka nedostajao zadimljenost nalik čikaškim barovima, puni klub, piva u ruci i povici između prepoznatljivih riffova, odavali su dojam da se nalazimo u već glasovitim američkim 'birtijama'.
Kao što je i najavljeno, Bonamassa se pojavio na bini odjeven u stilu Tonyja Montane u točno najavljeno vrijeme od 20 sati. Bez uvodnog pozdrava munjevitom je započeo s legendarnom Cradle Rock čije se izvedbe nikad prežaljeni Rory Gallagher ne bi posramio.

Bez pauza među pjesmama redao je pjesme sa svog najnovijeg albuma Black Rock te poznate uspješnice So It's Like That, If Heartaches Where Nickels, Slow Train, Steal Your Heart Away izmjenjujući tempo između 'laganica' i žešćih 'rockerica'. Kako se ne bi u četveročlanom bendu sve vrtilo oko Joea, na pozornicu je pozvao i svoju djevojku Sandy Thom koja je dokazala da mjesto vodećeg vokala nije dobila 'preko veze'.
Prebirajući nježno po žicama pokazujući svoju 'platonsku ljubav' prema svojem Les Paul Gibsonu nagovijestio je jedan od vrhunaca večeri, sad već klasik Sloe Gin u kojoj je pokazao svu virtuoznost i stapanje s publikom (mahom 40-godišnjaka i starije). Na scenu je stupio i odlični Paul Rafferty koji svojim glasom i stasom podsjeća na imenjaka Rodgersa (Free, Bad Company) i gle čuda, otpjevao klasik british-bluesa Mr.Big.

- Sada slijedi pjesma čiji je riff postavljen na 12. mjesto najboljih riffova proteklog desetljeća. Pfff...'Fuckers' - duhovito je najavio 'Baladu o Johnu Henryju', priču o američkom junaku mistične moći.
Publiku je iz lagane letargije razbudio nizom 'žestica' među kojima vrijedi izdvojiti obradu The Who verzije Young Mans' Blues.
No, ono što se od 'maestra Jože' kako su mu dovikivali iz publike najviše očekivalo je akustični set u kojem je stopio Woke Up Dreaming i Mountain Time nakon čega su prisutni samo 'zinuli' i primili se u nevjerici za glavu. uključujući i mene...
Ako je itko nakon dva sata svirke posumnjao u Bonamassinu kvalitetu, na bisu je medleyjem Just Got Paid ZZ Topa i Dazed and Confused Led Zeppelina oživio duh blues'n'roll prošlosti i unio toliki potrebni dašak svježine koju je ugušilo sveopće glazbeno smeće u obliku cajki i MTV-jevskog generičkog popa.
Joe, ne gledaj Hendrixa. On je palio svoje gitare, zvuk tvojih zagrebačka publika željna je čuti što prije...

<	siječanj, 2011
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv